E*l*e*n*a*

20.05.2006., subota

SVAĐA

„Ne možemo riješiti probleme istim načinom razmišljanja kojim smo ih stvorili.“ – A. Einstein


Posvađali se muž i žena i prestali razgovarati. Par dana nijedno od njih ni riječ da progovori. A onda se muž morao jedno jutro rano probuditi da uhvati onaj avion u 6 i 10 za Split. Budilica mu nije radila te on, sav nezadovoljan, zaključi kako mu nema druge no zamoliti ženu da ga probudi kad se vrati kući s dežurstva u bolnici. Ipak, nije htio on prvi prekinuti šutnju, pa napiše ženi poruku i zalijepi ju na zrcalo u kupaoni: „Molim te probudi me u 4 i 30 da stignem na avion.“
Kad se ujutro probudio bilo je skoro 8. Žena je spavala, a na njegovom je noćnom ormariću bio papir s porukom: „Probudi se. Sad je 4 i 30.“

Svi smo vrlo kreativni kad treba smisliti nešto što baš i nije previše pametno! Kao na primjer kako se svađati. Kreativnost nam naglo zataji kad treba smisliti nešto pametno, na primjer – kako se pomiriti!

- 22:52 - Komentari (25) - Isprintaj - #

04.05.2006., četvrtak

Pula

Bila sam u Puli na susretu katoličke mladeži i stvarno je bilo odlično. Stigli smo u subotu rano ujutro, tako da smo imali vremena i za lutanje po gradu. (Naravno, ja sam morala odmah u šoping i kupila sam si majicu!). Pula, kao grad mi se poprilično sviđa, samo što uopće nisam imala osjećaj da sam na moru... Nema onog mirisa mora koji ja obožavam. No, dobro.
Oko 13 h smo ušli u Arenu. Program je počeo oko 15 h , a misa u 18. Najavljivali su tolike pljuskove i zimu da smo se svi zbundali, da bi na kraju sunce peklo da sam sva izgorila! Al sad se bar mogu hvalit da sam bila na moru! he he....
Vidjela sam Rafu.... kako je zgodan uživo....! Nikad na njega nisam obraćala pažnju, baš mi je bio bezveze, ali uživo je presladak!
I tako, sve u svemu bilo je ok. Malo naporno, al ajd. Nedjelja mi je bila još bolja. U Fažani su nam organizirali ručak, slavlje... tako da smo se naplesali, napjevali...stvarno je odlično bilo i onda doma!
Bila sam toliko premorena da, kad sam došla kući, legla sam i prespavala jedno 16 sati! Al bar sam se odmorila.
Ne znam gdje će bit opet takav susret sljedeće godine, ali znam da obavezno idem! Kao i 2008. godine na svjetski susret u Sidney, Australiju!

- 19:14 - Komentari (22) - Isprintaj - #

25.04.2006., utorak

Susret mladih u Puli!

hrvatska
Ej! Znate šta je ovaj vikend? Točnije, u subotu? Susret mladih Hrvatske u Areni. Lani je bio svjetski susret u Kolnu, a prije 2 godine nacionalni susret mladih u Šibeniku! Bila sam i u Njemačkoj i u Šibeniku. I bilo je odlično! Upoznala sam puno novih ljudi, a čak sam se na tim putovanjima zbližila i s ljudima iz svog grada. Bilo je stvarno super i ostat će mi u sjećanju do kraja života.
U petak navečer krećemo za Pulu, dolazimo u subotu ujutro. Smjestit će nas po obiteljima u Fažani, popodne idemo u Arenu, a u nedjelju će nam po župama nešto pripremit. A nakon toga idemo doma. Jedva čekam!
Inače, nisam ja baš neki preveliki vjernik... S vremena na vrijeme odem čak i u crkvu.... Vjerujem u Boga, naravno, molim se...i tako. I smatram da je to dovoljno.
Jeste vi čuli za taj susret? Što mislite o tome?

- 22:03 - Komentari (52) - Isprintaj - #

16.04.2006., nedjelja

Sretan vam Uskrs svima!!

Ej ljudi, sve me sram.... koliko dugo nisam pisala post!
SORRY, stvarno SORRY svima koji su mi ostavljali komentare, a ja vam se nisam javljala....stvarno sam grozna! Ali slabo sam išla i na kompjuter i na internet... Uglavnom, živa sam!
Uskrs je, a ja sam nekog depresivnog raspoloženja.... Vjerojatno zbog ovog tmurnog vremena. To mi već stvarno ide na živce! Hoću sunce, pravo proljeće, ugođaj.....
Nema nekih posebnih novosti u mom životu. Stojim na mrtvoj točki....
Vikendom mi se uopće ne da izlazit van.... nije da nemam gdje, ali uvijek je neka dosadna atmosfera, pa umjesto da se zabavim to me još i više oneraspoloži!
Ljudi, praznici su! jel uživate?? ja djelomično... mislila sam da ću toliko toga napraviti sada preko praznika, dok imam vremena....ali malo sutra! samo spavam i ljenčarim!
uglavnom, želim vam svima još jednom sretan Uskrs!!thumbup
- 12:48 - Komentari (37) - Isprintaj - #

21.03.2006., utorak

Dva lica....

„Frendica“ koja me toliko puta izdala, iznevjerila...danas mi se ponovo počela ulizivat. A, kad ona nešto radi, to je onda s nekom namjerom. Ali ja više nisam naivna. Neću ponovo past na istu foru. Neću ponovo sve proživljavat jer me stvarno povrijedila.
Mi smo si ok ovako u školi, ali nikada to više ne može biti kao prije. Super smo se mi prije zabavljale dok smo zajedno izlazile, ali samo to... S njom sam dobra samo kad radimo neke gluposti i umiremo od smijeha. Ali ona ne zna biti pravi prijatelj. Užasno je sebična, uvijek gleda samo sebe, priča samo o sebi, hvali se i popularna je u školi! Ne mogu vjerovat kako ljudi mogu voljet takve osobe. Možda zato što ju nitko stvarno ne poznaje. Nitko ne bi vjerovao koliko podla ona može biti, a djeluje tako....NEVINO! Mislim, daj molim te...
I sad bi ona da se mi ponovno družimo. A bome ne.... Sada kad sam uspjela vratit svoje prave prijatelje, nisam ih spremna ponovo izgubit zbog nje... Nije ona vrijedna ni toga ni ničega!
Što vi mislite o tome? Jel se to samo meni događaju takve stvari ili?

- 18:46 - Komentari (73) - Isprintaj - #

15.03.2006., srijeda

Što se može promijeniti?

Neki je arapski učitelj govorio svojim učenicima:

- Kad sam bio mlad bio sam vrlo buntovan i stalno sam molio Boga: „Gospode, daj mi snage da promijenim svijet!“ Kad sam ušao u zrelu dob, videći da se ništa nije promijenilo, molio sam: „Gospode, daj mi snagu da promijenim svoju obitelj i svoje prijatelje. I to će biti dovoljno.“ Sada kad sam ostario počinjem shvaćati kako sam bio glup; sada molim: „Gospode, daj mi milost da promijenim sebe!“
Da sam tako odmah molio, ne bih upropastio najljepši dio svojega života.


Zašto čovjek mora ostarjeti da bi shvatio nešto tako jednostavno?
- 18:39 - Komentari (56) - Isprintaj - #

09.03.2006., četvrtak

Fade to black......

Baš sam ljenčina u zadnje vrijeme.... Niti imam ideje za pisat postove, niti vremena.....
Znate što mi se događa? ........moja najveća noćna mora.......depresija!
Isto kao prije 3 godine. Bilo je užasno. To je valjda to doba u pubertetu. Najgore doba puberteta. Po cijele dane samo sam plakala, bila zatvorena u sobi, bez imalo volje za život. Razmišljala sam samo o glupostima i sve mi je bilo beznačajno!
Mogu reći da je tome pripomoglo i mjesto u kojem živim...tu su svi ljudi pokvareni. Gledaju samo kako će te ponizit i povrijedit. Izvrijeđat i otračat. Ma to se ne može uopće opisat riječima....to se osjeti u atmosferi.
Nisam uopće imala nade da će biti bolje. Bilo je užasno.
I to ljeto moji su kupili apartman na moru i, iako mi se nije dalo, bila sam prisiljena cijelo ljeto provest na moru. Mislila sam da ću prolupat tamo... ali gadno sam se prevarila. Upoznala sam se s curama mojih godina koje su preko puta nas s kojima sam izlazila i stvarno smo se super zabavljale. I još puno super ljudi sam upoznala, ali s njima sam ostala najbolja....
Stvarno nam je bilo odlično. U životu se nisam zabavljala kao to ljeto, niti sam osjetila veće prijateljstvo nego naše. Koja ironija.... neke ljude poznajem cijeli svoj život i ne mogu im vjerovat, a njih dve samo mjesec dana i znam da im sve mogu reći. To ljeto bila sam preporođena. Nova ja. Depresiji više ni traga...valjda zato jer sam shvatila da ipak još ima nade. Ima još dobrih ljudi... Nisu svi pokvareni!
A kad je došao dan za povratak kući.... narednih mjesec dana sam plakala kao kišna godina. Mislim, grozna je bila pomisao da se razdvajam sa ljudima koji mi stvarno nešto znače, a vraćam se u mjesto koje me guši, koje mi ne da disati.... Znala sam da moram biti jaka. I uspjela sam preživjeti. Prošla su još 2 ljeta i još uvijek sam si super s tim curama i uvijek ću bit. Živim samo za ljeto. To mi daje snage. Ljeto i nada da ću jednog dana otići u ZG na faks i nikad se više ne vratit ovdje!
Ups, malo sam se rapisala, pa sam se pogubila....počela sam pisat o depresiji. Nakon toga više nije bilo ni traga depresiji. Sve do sada.... ne znam što mi se počinje događat. Opet se zatvaram u sobu, živčana sam, ljuta....izderem se na nekog iz čistog mira, plačem....a sve bez nekog posebnog razloga. Sve mi je opet crno.... Ne želim da mi opet bude kao prije 3 godine......
Bilo bi mi lakše da se imam kome povjerit, porazgovarat s nekime... Mislim, imam ja prijatelje, ali to nisu oni pravi kojima možeš vjerovat. Svi su oni podmukli i zlobni.
Što vi mislite o tome? Kako se vi borite protiv „crnih misli“ i depresije?

- 16:02 - Komentari (54) - Isprintaj - #

18.02.2006., subota

luuuuuudo....

Sinoć sam bila vani s frendicom i nisam se baš najbolje provela!
U bircu gdje se plesalo, pjevalo bila sam sa frendicom, normalno smo stajale, pričale....kad odjednom me netko uhvatio s leđa i povukao! prvo sam mislila da me možda netko poznat zafrkava, ali onda sam skužila da je to neki tip možda 3 godine stariji. Zgrabio me grubo i privukao k sebi, nisam se mogla odmaknit od njega...Pokušala sam se otrgnut, ali nisam mogla. Tip me zažvalio, ali onda sam se nekako uspjela odmaknit i pobjeć od njega! Rekao je "vidjet ćemo se mi još večeras!" Poludit sam htjela....pa kakav to kreten može bit?! Bilo mi je dosta svega, otišla sam kući.... Da me negdje vani samu ulovio još bi me i silovao....mislim, stvarno! Život mi se zgadio...I da stvar bude još bolja...taman dok se to događalo prolazio je Igor, ali nemam pojma jel to vidio ili nije....Ako je, sigurno mu neće past na pamet da je to bilo na silu...ali baš me briga! Do njega mi više uopće nije stalo...totalno sam se ohladila od njega jer sam skužila da sam ja za njega samo zafrkancija!
Uglavnom, razmišljala sam zašto se baš meni moraju događat tako glupe stvari....zbog čega?? Ok, imala sam onako poveći dekolte...je li možda u tome stvar? Jel ljudi dobivaju pogrešan dojam kad vide neku curu s dekolteom? Jel to odmah znači da sam ja tamo neka fufica koja bi se svakome dala...?? mislim, ne kužim.... Inače se ne oblačim nešto posebno šminkerski, niti svaki dan imam dekolte i te stvari, ali volim se lijepo uredit kad petkom ili subotom izađem van! Ali, je li to razlog da me netko tako napadne? Jel cura s dekolteom stvarno ostavlja "takav" dojam na druge?
- 15:24 - Komentari (21) - Isprintaj - #

13.02.2006., ponedjeljak

Hej, ljudi! pa gdje ste?? kako ste mi vi?

Ovih dana baš i nisam imala inspiraciju za pisanje postova....ali sada imam jedan veeeeliki problem!
Izgleda da u petak idem na kavicu s jednim tipom koji mi se već duže vrijeme sviđa....ali ne poznamo se baš najbolje...upoznali smo se tako što je on najbolji frend od dečka moje najbolje frendice! I u petak valjda nas četvero idemo van...a ja se tako bojim da opet nešto ne zabrljam! Pa mislim....šta da ja pričam?! Sigurno ću bit sva izgubljena i smotana... Mislim, znam one fore „budi svoja“, ali izgubit ću se totalno da se neću moći sjetit ni kak se zovem!
Dobro, malo pretjerujem...ali znate već šta mislim! Ja uvijek uspijem nešto zabrljat...i otjerat svakog dobrog komada od sebe!
Pa jel imate možda kakav savjet za mene...neku sitnicu da mi pomognete (što je možda i vama pomoglo u takvim situacijama).....bilo šta?!
I hvala unaprijed! :))

- 17:31 - Komentari (32) - Isprintaj - #

09.02.2006., četvrtak

Vjerujem...ne vjerujem.....pojma nemam!

Neki dan sam bila kod prabake (ona je velika vjernica) pa me počela ispitivat jel idem u crkvu, da moram ići u crkvu, molit se... A ja samo klimam glavom.
Mislim, vjerujem ja u Boga i svaku večer prije spavanja se pomolim, ponekad odem i u crkvu..ali smatram da ne moram ići svake nedjelje u crkvu da bi bila vjernik ili da me Bog čuje. Što vi mislite na tu temu? Zapravo, danas je vrlo malo onih koji stvarno vjeruju u Boga, pogotovo onih koji idu u crkvu... Neki „osjete“ da je Bog uz njih, da On postoji i pomaže im, a neki jednostavno ne vjeruju u ono što ne vide.... I što je tu sad ispravno?
A da baki udovoljim, valjda ću morat koji put i u crkvu otići.... Evo, to mi je sad prva greška. Uče nas da ne idemo u crkvu samo kako bismo bili tamo ili nekome udovoljili, već radi....nemam pojma.. Već sam zbunila samu sebe.. Ali uvijek me zanimaju ovakve stvari, koje imaju više stajališta i o svakom bi se dalo raspravljat pola godine.....
E baš sam neki vjernik, ha?

- 19:01 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Imam 17 godina, živim u jednom manjem gradu u Slavoniji, a ovaj blog je o svemu pomalo.... Uglavnom o mom životu, razmišljanjima, a ima i par "pametnih" priča koje sam prepisala iz jedne knjige.

Možete mi se javiti i na mail: elena123@net.hr

myspace

Stuff for your blog!


myspace

myspace layouts



myspace

Stuff for your blog!



myspace

myspace layouts



Prijateljstvo je poput drveta. Ne mjeri se time koliko je visoko, nego koliko mu je duboko korijenje.

...

Ne postoji apsolutna sreća, već samo naša reakcija na okolnosti.

...

Nije siromah onaj koji nikad nije imao, već koji je imao pa izgubio.

...

Smij se kad bi htjela plakat, osmjehom guši što ti srce skriva, jer teško je živjeti na ovome svijetu koji u tuđim suzama uživa.

myspace

Stuff for your blog!




myspace

Stuff for your blog!

Blogovi koje čitam:

myspace

Stuff for your blog!




When you walk through a storm
Hold your head up high
And don't be afraid of the dark,
At the end of the storm is a golden shy
And sweet silver song of a lark.
Walk on through the wind,
Walk on through the rain,
Tho' your dreams be tossed and blown,
Walk on with hope in your heart
And you'll never walk alone...




myspace

Stuff for your blog!





Bigoo.ws All for your blog



myspace

Stuff for your blog!



myspace

Stuff for your blog!



myspace

Stuff for your blog!

myspace

myspace layouts



myspace

myspace layouts